
Ko je ubio Mihaila Kravčenka, vlasnika fabrike “8.mart”? Ko je bio toliko željan krvi čoveka koji je već u životu izgubio sve?
Elitno rusko naselje u moskovskoj oblasti, rano jutro, 20. maj 2012. godine– sve je bilo tiho, a onda pucnjeva, od čega je pet zvaršilo u njegovom telu. Bez mnogo napora su uspeli da ga izvuku iz kola i još jednim hicem overe ga u glavu – Mihail Kravčenko, milioner, vlasnik fabrike nameštaja “8.mart” ubijen je na samo 10 metara od kućnog praga.
Nije imao šanse da preživi, nije ni pokušao da pobegne, kao da je znao da mu ovog puta nema pomoći. Istraga je kasnije pokazala da to nije bio prvi pokušaj njegovog ubistva, samo nekoliko meseci ranije ubice su ga presrele na putu… Ali ovaj put im je pošlo za rukom da ga ubiju.
Ko je bio Mihail Kravčenko?
Mihail Kravčenko je rođen 1966. godine u Kazahstanu, gde njegovi roditelji radili kao geolozi. Kasnije se porodica preselila u Rusiju gde je Mihail završio srednju školu za mehaničara, a potom je služio i vojni rok. Potom upisuje ekonomski fakultet na moskovskom Univerzitetu i diplomira 1994. godine.
Tokom studiranja je pokazao interesovanje za preduzetništvo, da bi nakon diplomiranja započeo karijeru u ekonomskom sektoru. Imao je interesovanje za renoviraje i dizajn nameštaja, što ga je dovelo do otvaranja sopstvene radionice za dizajniranje sofa. Ubrzo je uspeo da proda svoje sofe nekolicini salona nameštaja.
Mihail Kravčenko se oženio mlad i sa suprugom Svetlanom je dobio ćerku Mašu 1996. godine. Porodica je živela skladno, a supruga je Mihaila podržavala u njegovom poslu. Ubrzo je kupio kompaniju 8. mart, koja će postati najveća u Rusiji.
U leto 2001. godine nesreća će im pokucati na vrata. Kada se porodica vraćala u grad, Mihailo je vozio Svetlanu i petogodišnju Mašu u kolima. Iako je Mihail vozio lagano, u deliću sekunde sve se promenilo. Vozač u suprotnoj traci gubi kontrolu nad vozilom i zakucava se pravo u njih. U toj nesreći na licu mesta ginu i Svetlana i Maša.
Mihail dugo nije mogao da oprosti sebi to što nekako nije izbegao sudar. U svojim očima, on je bio ubica ćerke i žene.
Vremenom se povukao od očiju javnosti, posvetio se poslu i pretvarao se u čoveka koji se ničega ne boji. On u životu više nije imao šta da izgubi.
Kako su godine prolazile, njegova posvećenost poslu je dolazila do izražaja, a firma je sticala svetski glas. Njegovo ime se vezuje za firmu koja predstavlja veliku uspeh.
I taman kada je Mihail počeo da izlazi iz velike tuge u njegov život ulazi Aleksej Pronin. On je bio mlađi od Mihaila, sportista i čovek sa višestrukim poznanstvima. Mihailova sposobnost za posao udružila se Alesejovom sposobnošću za upoznavanje ljudi i stvaranju veza. Njih dvojica se udržuju i tako dolaze na ideju da kupe staru fabriku koja je bila u vlasništvu tri firme. Mihail je upravljao sa prve dve, a Pronin sa trećom. Zvanično sve je bilo legalno, a nezvanično je zaobiđeno sve ono što štiti državnu imovinu od rasprodaje. Država je sve uvidela na vreme i oduzela fabriku i 50.000 rubalja koje je Mihail uložio u projekat. Kravčenku nije smetalo to što je ostao bez novca, smetalo mu je što ga je prijatelj izdao.
A onda njegov posao postaje interesantan državnim službenicima pa su sada proveravali svaki njegov korak. Nekom se žurilo da Mihaila skloni sa drštvene scene.
Mihail nije bio ni svestan da mnogi rade na tome da ga sklone, što im je i pošlo za rukom tog 20. maja kada su ga izrešetali dok je sedeo u kolima, par metara od svoje kuće.
Kasnije policija dolazi do saznanja da su kola iz kojih su ispaljeni hici bila kupljena od strane Alekseja Pronina, tačno onog čoveka kojeg je Mihail smatrao prijateljem.
Razlog za ubistvo vlasnika fabrike “8. mart” bio je novac. Navodno je Mihail tražio od Pronina 50.000 izgubljenih rubalja, dok Pronin nije želeo i nije mogao da mu ih vrati, zato je odlučio da ga ubije.
Dok su roditelji još sedeli pored svežeg groba Mihaila Kravčenka, u njegovu firmu ulazili su neki ljudi, otvarali fascikle, potpisivali preuzimanje firme i parčali su veliko imanje Kravčenka. Po zakonu sve je trebalo da bude stopirano dok se ne istraže okolnosti smrti, ali niko nije čekao – svi su se žurili da uzmu svoje parče kolača.
Roditelji Kravčenka su osetili da je neko imao plan, te da se taj plan počeo ostvarivati tačno ono jutro kada je pala krv na volan Mercedesa.
Kravčenko je bio poznat kao uspešan preduzetnik koji je izgradio jedno od najvećih preduzeća za proizvodnju nameštaja u Rusiji, sa fabrikama i prodajnim mestima u više od 100 gradova širom bivšeg Sovjetskog Saveza. Skončao je tragično, dok je tek godinama kasnije porodica Kravčenko, njegova sestra Olga uspela da vrati deo izgubljene imovine.
Na sahrani Mihaila Kravčenka prisutni su bili samo njegovi roditelji Galina i Vjačeslav Kravčenko, dok tačna lokacija njegovog groba nikad nije javno objavljena.