Astronauti misije Artemis II borili su se da hodaju nakon povratka na Zemlju. Otkrijte kako svemir utiče na ljudsko telo i prilagođavanje gravitaciji
Video snimci su zabeležili trenutke u kojima su se astronauti misije Artemis II borili da hodaju nakon užarenog povratka na Zemlju i sletanja u Tihi okean sinoć, čime je završena njihova istorijska misija na Mesec. Letelica je dostigla neverovatnu brzinu od 40.230 km/h pre nego što je izvršila savršeno precizno sletanje kod obale San Dijega u Kaliforniji u 20:07 po istočnom vremenu.
Četvoročlana posada, astronauti Rid Vajzman, Viktor Glover i Kristina Koh, zajedno sa kanadskim astronautom Džeremijem Hansenom, uspešno je okončala desetodnevnu misiju koja ih je odvela oko Meseca, dalje nego što je bilo koje ljudsko biće ikada ranije putovalo u svemir.
Izazovi readaptacije: Borba sa Zemljinom težom
Zvaničnici NASA-e proglasili su misiju Artemis II potpunim uspehom, s obzirom na to da je kapsula sletela tačno tamo gde je agencija planirala. Nakon što su prebačeni iz modula Orion i helikopterom prevezeni na brod USS Džon Murta, istraživače je dočekala klicajuća masa na palubi.
Međutim, dok su izlazili iz helikoptera, bilo je jasno da se muče da hodaju normalno zbog vremena provedenog u mikrogravitaciji.
Svakom članu tima bila je potrebna podrška osobe sa obe strane, dok je treći asistent gurao invalidska kolica iza njih za svaki slučaj. Iako su se neki astronauti oslanjali jače na pomoć od drugih, kolica nisu bila potrebna; jedan od njih je čak hodao samostalno, trijumfalno mašući osoblju na brodu.
Zašto je povratak iz svemira fizički naporan?
Astronauti su delovali nesigurno na nogama dok im se telo prilagođavalo Zemljinoj gravitaciji nakon nešto više od devet dana u svemiru. Prethodni letovi, poput desetomesečne odiseje astronauta Buča Vilmora i Sunite Vilijams, zahtevali su da medicinsko osoblje nosi astronaute jer uopšte nisu mogli da hodaju.
Što duže neko provede u svemiru, mozgu je teže da ponovo očita gravitaciju. U prvim satima nakon povratka, astronauti tipično doživljavaju vrtoglavicu, pa čak i nesvesticu, kao i probleme sa ravnotežom.
Ovi simptomi su pojačani osetljivošću stopala, jer danima nisu stajali na njima. Kako se vestibularni sistem (srednje uho) navikao na bestežinsko stanje, povratnici često osećaju mučninu i gubitak osećaja za položaj sopstvenih udova.
Takođe, što neko više provodi vremena u svemiru, to dolazi do većeg gubljenja koštane mase.
Savršen let i ambiciozni planovi za bazu na Mesecu
Administrator NASA-e Džared Ajzakman nazvao je misiju na Mesec savršenom i proglasio nameru Amerike da započne rad na uspešnom sletanju i izgradnji lunarne baze do 2028. godine. “Ponovo šaljemo astronaute na Mesec. Ovo je samo početak”, izjavio je Ajzakman.
Povratak kući počeo je u petak uveče, kada se Orion odvojio od servisnog modula, izlažući toplotni štit koji je štitio posadu od temperatura do 1.650 stepeni Celzijusa. Tokom prolaska kroz gornje slojeve atmosfere, NASA je na šest minuta izgubila kontakt sa letelicom zbog nakupljanja plazme, što je bilo planirano. Nakon što je radio-tišina prošla, Orion je uspešno aktivirao padobrane i bezbedno sleteo.
Čestitkama se pridružio i predsednik Donald Tramp, koji je pozvao posadu u Belu kuću porukom: “Radujem se što ćemo se uskoro videti u Beloj kući. Ponovićemo ovo, a sledeći korak je Mars!”
Istorijski rekordi i pogled u budućnost
Misija Artemis II počela je 1. aprila lansiranjem iz svemirskog centra Kenedi na Floridi. Tokom leta, posada je obišla tamnu stranu Meseca i oborila decenijama star rekord misije Apollo 13 u udaljenosti od Zemlje, dostigavši maksimalnih 406.769 kilometara šestog dana misije.
Tokom preleta, astronauti su imenovali dva nova kratera, od kojih je jedan dobio ime Kerol, po pokojnoj supruzi komandanta misije Rida Vajzmana. Fokus NASA-e se sada seli na analizu podataka pre planiranja misije Artemis III, koja će takođe podrazumevati prelet Meseca, dok se sletanje na površinu očekuje sa misijom Artemis IV najranije 2028. godine.
To će biti prvo sletanje čoveka na Mesec od misije Apollo 17 iz 1972. godine.