Ana u Srbiju dovela člana afričkog plemena Ibro: Njihovoj deci dala srpska imena, a kad je odlučila da ih krsti u crkvi, nije očekivala takav ishod

Priča o Ani i Džadžu pokazuje kako ljubav prevazilazi kulturne razlike. Njihove tri ćerke nose srpska i ibo imena, a porodica balansira između Srbije i Engleske

Da ljubav može nadjačati sve prepreke, najbolje ilustruje priča jedne Užičanke i jednog Nigerijca. Ana Mekstenhoup i njen suprug Džadž upoznali su se pre 13 godina u Užicu, sasvim slučajno, dok je on bio na proputovanju kroz Zapadnu Srbiju sa prijateljima. Od prijateljstva, koje je nastalo kroz razmenu brojeva telefona i dopisivanje, njihova veza prerastala je u ljubav, krunisana brakom i troje dece – tri devojčice koje nose i srpska i ibo imena.

Susret koji je promenio sve

Ana je rođena i odrasla u Užicu, dok je Džadž poreklom iz severnog Londona, a deo života proveo je i u Nigeriji. Njihov susret bio je potpuno slučajan:

“Upoznali smo se u Užicu, kada je on sa prijateljima bio na proputovanju kroz Zapadnu Srbiju. Najpre smo razmenili brojeve telefona, kao prijatelji, a onda se to pretvorilo u nešto mnogo više – u ljubav koja je krunisana brakom,” priča Ana Mekstenhoup.

Džadž je odmah bio očaran Užicem:

“Odmah mi se dopalo Užice jer mi deluje kao opušteniji grad. Rakija je mnogo dobra. Pre dolaska u Srbiju mislio sam da ću se suočiti sa rasizmom, ali nisam imao taj problem. Ljudi su ovde posvećeni porodici,” kaže Džadž.

Screenshot_20.png
Foto: preentscreen youtube

 

Ljubav na daljinu i kulturni šok

Brak između dve različite kulture donosi svoje izazove. Za Džadža, koji je odrastao u Londonu i Nigeriji, dolazak u Srbiju bio je veliki kulturni šok. Hrana, običaji i svakodnevni ritam života bili su potpuno drugačiji od onoga na šta je navikao.

U početku sam jeo bananke i kikiriki. Bilo je zaista komplikovano, a i u Londonu su bile stapljene različite kulture. Navikao sam se brzo,” prisetio se Džadž.

Uprkos izazovima, ljubav i podrška Ane pomogli su mu da se uklopi i da uživa u životu u novoj sredini.

Screenshot_21.png
Foto: preentscreen youtube

 

Tri ćerke i spoji kultura

Ana i Džadž imaju tri ćerke, koje nose i srpska imena i imena po tradiciji Ibo naroda: Keleja Teodora, Kasiem Kasija i Obi Lenka. Lenka, najstarija, nedavno je po sopstvenoj želji krštena u užičkoj crkvi po pravoslavnom obredu.

Našim ćerkama je srpski maternji jezik, tako smo se u početku dogovorili. Obi, najstarija ćerka, već je krenula da uči engleski i tata joj u tome maksimalno pomaže. Takođe smo se dogovorili da ćemo kada za to dođe vreme krstiti decu, ali ako one same to budu želele. Tako je na kraju i bilo,” kaže Ana sa osmehom.

Porodica svakodnevno balansira između Srbije i Engleske, a ljubav i podrška čine da to funkcioniše.

Screenshot_19.png
Foto: preentscreen youtube

 

Izazovi i predrasude

Njihova veza nije prošla bez prepreka. Ana priznaje da su postojale negativne reakcije i predrasude:

Bilo je svega – neprijatnih situacija, osude, oštrog protivljenja… Na momente je bilo zaista teško. Ali izborila sam se,” kaže Ana.

Danas, više od decenije kasnije, Džadž je u Užicu potpuno prihvaćen, a ljudi su se navikli na njegovu prisutnost. Interesantno je da mnogi pogrešno pretpostavljaju da je on sportista, zbog stasa i izgleda.

Užice kao dom

Porodica trenutno živi u Užicu, što olakšava organizaciju života sa troje dece. Uprkos prirodi posla njenog supruga, koji često putuje za London, Ana ističe:

“Užice je manji grad, pa se lakše funkcioniše sa troje dece i poslom. Idu u škole, vrtiće, imaju dodatne aktivnosti, a imamo i baka- i deka-servis. Tata naravno nedostaje, ali ovde nije loše.”

 

anasamuzemiznigerije1.jpg
Foto: Printscreen Youtube / Prva TV

 

Ćerke govore srpski kao maternji jezik, dok engleski uče uz pomoć oca.

San o Nigeriji

Iako deca još nisu upoznala kulturu oca, porodica planira da poseti Nigeriju i upozna njegovu porodicu i prijatelje.

“Volela bih da ih odvedem. Njegovi prijatelji i porodica zvanično ne priznaju Nigeriju kao svoju postojbinu, već Biafru, jer su oni Ibo narod. Imaju svoj jezik, kulturu i tradiciju. Bilo bi lepo da odemo zajedno i da deca sve to upoznaju,” objašnjava Ana.

Ljubav koja spaja svetove

Priča Ane i Džadža Mekstenhoup dokaz je da ljubav može nadjačati sve prepreke – kulturne razlike, predrasude i životne izazove. Njihova porodica sanja i ostvaruje svoje snove, pokazujući da strpljenje, poštovanje i međusobna podrška grade temelje za stabilnu i srećnu zajednicu.

Author: Zanimljivosti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *