Zdravko Čolić iza sebe ima karijeru o kakvoj većina izvođača može samo da sanja. Njegove pjesme pjevaju se decenijama, sale i dvorane su pune gdje god da se pojavi, a publika gotovo svaku numeru zna od prve do posljednje riječi. Ipak, među svim tim hitovima postoji jedna pjesma koja za njega ima posebno mjesto, ali i posebnu težinu. Upravo zato je ne izvodi često na koncertima.
Riječ je o baladi „Sačuvaj me Bože njene ljubavi“, pjesmi za koju je sam Čolić rekao da je vjerovatno najbolja koju je ikada snimio, iako je nije on napisao. Autor te pjesme je Đorđe Balašević, a upravo u tome leži dodatna snaga cijele priče. Kada se spoje Balaševićeva emocija i Čolin glas, nastane pjesma koja ne ostavlja ravnodušnim ni publiku ni onoga ko je izvodi.
Čolić je otvoreno priznao da tu numeru ne pjeva često zato što je za njega previše emotivna. Neke pjesme publika voli jer su vesele, neke jer podsjećaju na mladost, a neke ostanu duboko pod kožom zbog osjećaja koje nose. Ova, očigledno, pripada baš toj posljednjoj grupi. To nije samo još jedna lijepa balada, već pjesma koja u sebi nosi toliku količinu čežnje, tuge, strasti i unutrašnje borbe da je ni sam pjevač ne može iznijeti lako svaki put kada izađe pred publiku.
Zanimljivo je da je Đorđe Balašević napisao veliki broj pjesama upravo za Zdravka Čolića. Prema navodima iz članka, ukupno ih je bilo 11, među kojima su i neke koje su ostale veoma zapažene među fanovima. Ipak, baš „Sačuvaj me Bože njene ljubavi“ Čolić izdvaja kao najemotivniju. To mnogo govori, posebno kada se zna koliko je u njegovoj karijeri bilo velikih pjesama i koliko je tekstova otpjevao tokom svih ovih godina.
Možda publika na koncertima često traži najveće hitove, pjesme uz koje se pleše i pjeva iz sveg glasa, ali postoje i one druge — pjesme koje više bole nego što zabavljaju. One traže posebnu energiju, posebno raspoloženje i unutrašnju snagu. Ponekad izvođač može tehnički da otpjeva sve bez greške, ali emocija bude toliko jaka da pjesma postane teret koji nije lako nositi pred hiljadama ljudi. Upravo zato je razumljivo zašto Čola ovu numeru ne bira često kada pravi koncertni repertoar.
U vremenu kada mnogi hitovi traju kratko i brzo se zaboravljaju, ovakve pjesme ostaju. Ne zato što su glasne ili upadne, već zato što se vežu za najdublje emocije. Kod Čole je to očigledno još izraženije, jer ne govori o pjesmi kao o običnom hitu, već kao o nečemu što ga lično pogađa. Takve pjesme ne izvode se reda radi. One ili dođu iz srca, ili ne treba ni da se pjevaju.
Zato nije ni čudo što publiku uvijek posebno zaintrigira kada poznati pjevač prizna da postoji pjesma koju izbjegava, ne zato što je zaboravljena, nego zato što mu je previše bliska. U moru velikih hitova, baš ta balada ostala je izdvojena kao jedna od onih koje ne pripadaju samo muzičkoj karijeri, već i ličnom svijetu emocija. A kada jedan pjevač poput Zdravka Čolića kaže da mu je to možda najbolja pjesma koju je ikada snimio, onda je jasno da ona za njega ima mnogo veći značaj od obične koncertne tačke.
Izvor: Stil / Kurir
