Priča o Oksani Kostinoj nije samo priča o velikoj sportistkinji. To je priča o djevojci koja je od ranog djetinjstva vodila bitke koje većina ljudi ne bi mogla ni da zamisli. I baš zato njena sudbina i danas izaziva jezu, tugu i nevjericu. Oksana nije osvojila srca ljudi samo medaljama, već i nevjerovatnom snagom volje kojom je prkosila svemu što joj je život stavljao na put.

Još kao dijete nije bila snažna ni zdrava. Često je pobolijevala, imala je slab imunitet i mnogi su mislili da će joj fizički napor samo otežati život. Ipak, upravo iz te brige rodila se odluka da krene na treninge. Ono što je počelo kao pokušaj da ojača tijelo, vrlo brzo se pretvorilo u put ka vrhu svjetskog sporta. U ritmičkoj gimnastici odmah se vidjelo da u toj krhkoj djevojčici postoji nešto posebno — nevjerovatna upornost, disciplina i mirna, tiha snaga koja je odudarala od drugih.

Njeni treninzi nisu bili obični. Oksana je vježbala i onda kada bi drugi odustajali. Vraćala se u salu i nakon ozbiljnih zdravstvenih problema, a treneri su govorili da kod nje nije bila presudna samo tehnika, već karakter. Nije odustajala ni kada je tijelo slalo jasne znakove bola. Znala je da ponavlja iste pokrete desetine puta, bez žaljenja i bez traženja lakšeg puta. Upravo ta osobina ju je odvela među najbolje.

Vrlo rano je počela da pobjeđuje. Dok su druge djevojke uživale u prvim uspjesima, Oksana je već razmišljala o sljedećem treningu i narednom izazovu. Takmičenja su se nizala, medalje su dolazile, a njeno ime je postajalo sve poznatije u svijetu ritmičke gimnastike. Sa samo 17 godina osvojila je srebro sa loptom i ekipno zlato na Svjetskom prvenstvu u Sarajevu, i to uprkos povredi. Kasnije je postala i apsolutna svjetska šampionka, potvrdivši da pripada samom vrhu ovog sporta.

Ali njen put nije bio popločan samo slavom. Iza sjajnih nastupa često su se krili bol, povrede i ogromna odricanja. Nastupala je čak i onda kada joj je zdravlje bilo ozbiljno narušeno, a jednom je, prema svjedočenjima iz tog perioda, između izlazaka na parter nosila zaštitnu kragnu zbog povrede vrata. Publika je gledala gracioznost, a iza kulisa vodila se prava bitka sa sopstvenim tijelom.

Sudbina joj je zatim zadala još jedan težak udarac. Iako je bila na vrhuncu forme i važila za jednu od glavnih favoritkinja, nije otišla na Olimpijske igre u Barseloni. Odluka koja je tada donesena za nju je bila ogroman šok. Bila je slomljena, razočarana i povrijeđena, jer je osjećala da joj je oduzeta prilika za ono o čemu je sanjala cijelog života. Ipak, ni tada nije nestala u tišini — na posljednjem velikom nastupu osvojila je tri zlata i zauvijek se upisala u istoriju svog sporta.

Kada se činilo da je najteži dio života iza nje, pojavila se ljubav. Oksana je upoznala ruskog petobojca Eduarda Zenovku i njihova veza se brzo razvijala. Bila je zaljubljena, srećna i spremna za novo poglavlje. Kupila je bijelu vjenčanicu i planirala vjenčanje, vjerujući da poslije svih muka konačno dolaze mirniji i ljepši dani. Ali upravo tada dogodila se tragedija koja je zauvijek potresla sportsku javnost.

U februaru 1993. godine, poslije susreta sa verenikom, krenuli su automobilom da obave još neke obaveze. Na tom putu dogodila se stravična saobraćajna nesreća. Auto je završio pod kamionom koji je dolazio iz suprotnog smjera. Oksana je poginula, dok je njen verenik preživio, ali sa teškim povredama. Prema navodima iz članka, on nije ni znao da je u trenutku sudara izgubio svoju buduću suprugu.

Najpotresniji detalj ove priče uslijedio je nakon njene smrti. Oksanu su na posljednji ispraćaj ispratili u bijeloj vjenčanici — istoj onoj koju je čuvala za dan kada je trebalo da izgovori sudbonosno “da”. Umjesto svadbenog slavlja, uslijedila je sahrana. Umjesto muzike i osmijeha, ostali su bol i tišina. Njen verenik nije prisustvovao sahrani jer je, prema navodima iz članka, bio na operaciji i u preteškom stanju da dođe na groblje.

Zato priča o Oksani Kostinoj i danas pogađa pravo u srce. Nije to samo priča o slavnoj gimnastičarki, već o djevojci koja je cijelog života išla protiv slabosti, bola i nepravde, a kada je konačno trebalo da zakorači u srećniji život, sudbina joj je okrenula leđa na najokrutniji mogući način. Ostala je upamćena kao šampionka, ali i kao simbol nevjerovatne snage, dostojanstva i tuge koja se ne zaboravlja.
Stil Kurir

Izvor: Stil / Kurir – članak o Oksani Kostinoj.